Kazalište komedija
Dating > Kazalište komedija
Click here: ※ Kazalište komedija ※ ♥ Kazalište komedija
U 38 godina profesionalnog bavljenja kazališnom rasvjetom surađivao je s gotovo svim redateljima, scenografima, koreografima i kostimografima u zemlji te mnogima u inozemstvu i stekao neprocjenjivo iskustvo. Djeluje i kao jazz pedagog na raznim jazz radionicama Hrvatske glazbene mladeži i drugih organizacija. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, gdje je radio kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD. Djeluje i kao jazz pedagog na raznim jazz radionicama Hrvatske glazbene mladeži i drugih organizacija. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomira u klasi prof. Ces types de liens appelés liens nofollow. Ulogom Edwina u redatelja Ivana Lea Leme 2016. Predstavio je svoj rad kroz pet samostalnih modnih kolekcija A Sorta Fairy Tale, Part Of Your World, Tragic Kingdom, No More I Love Yous i Showgirl. Diplomirao je jazz gitaru na Univerzitetu za glazbu i scenske umjetnosti u Grazu. Sklada djela za glasovir, solo-pjesme i pop glazbu.
Dodatni materijal i aranžmani: Martin Koch Glazbu objavio Universal Music Publishing Group Redatelj i koreograf: Igor Barberić Dirigent: Scenografkinja: Dinka Jeričević Kostimografkinja: Mirjana Zagorec Oblikovatelj tona: Mario Stanin Dizajner svjetla: Miljenko Bengez Asistentica redatelja: Petra Jagušić Asistentica koreografa: Tihana Strmečki Korepetitor: Krešimir Batinić Plesni voditelj: Bojan Valentić Suradnica scenografkinje: Marta Crnobrnja Asistentica kostimografkinje: Emilija Šušković Jakopac Osobe: Donna Sheridan , Sophie Sheridan , , Elena Brumini od 1. Pepper Matija Škvorc Eddie Zoran Simikić Svećenik Boris Barberić Ansambl: Ana Sertić, Sofija Široka, Ivana Mesec, Tamara Masnjak, Stela Gajski, Ana Hanić, Morana Paškiević, Kristina Škorić, Dragan Peka, Stjepan Lach, Božidar Peričić, Boris Barberić, Emil Kuzminski, Dejan Jakovljević, Mario Jukić, Marko Herceg Lana Blaće, Larisa Marak, Jadranka Gospodnetić off Orkestar: Klavijature: Duško Zubalj, Berislav Antica, Zlatan Došlić, Dinko Appelt Gitare: Ante Mažuran, Marko Kukulj Bass gitare: Mladen Baraković, Martin Petračić Bubnjevi: Borna Šercar, Ivica Lukšić Udaraljke: Hrvoje Rupčić, Božo Rebić Organizator orkestra: Branko Knotek Programiranje zvukova: Klavijature: Duško Zubalj, Jaroslav Kubiček, Dinko Appelt Gitare: Marko Kukolj Bubanj: Borna Šercar Cjelokupni ansambl glazbeno uvježbao Dinko Appelt Inspicijent: Zlatko Kelnerić Svečane premijere: 18. I zar bi Nirvana mogla imati ikakve veze s jednom i više uspješnica ABBA-e? Pa tako i sa musicalom utemeljenim na cijelom nizu zimzelenih hitova švedske grupe koja je katapultno lansirana 1974. Na drugom kraju svijeta i drugu vrst nadahnuća od ABBA-e imala je Catherine Johnson. Voljela je slušati ABBA- u ko i milijuni britanaca ali je u nje to bilo i kreativno, ne samo pasivno uživanje u hitovima svjetlucavog švedskog kvarteta. Catherine Johnson napisala je cijeli, pravi musical , u tradiciji majstorskih djela londonskog West Enda , imenovala ga po hitu Mamma Mia, a utemeljila na još nizu hitova ABBA-e. Mudra Catherine nije se puno mislila i svoju ideju predočila je u začetku autorima svih pjesama ABBA-e Bennyiju Andersonu i Bjornu Ulvaeusu koji su odmah bili involvirani u cijeli projekt.. Očito ne zbog love jer već su je dovoljno bili zaradili i zaradjuju nego kvalitete projekta. Jedna od one lijepše polovice kvarteta Anni-Frid Lynstadt toliko je bila oduševljena projektom još u začecima da je i vlastitim financijama sudjelovala u pokretanju projekta a kasnije kad je Mamma Mia postao svjetski hit veoma često je nazočila na premijerama u pojedinim zemljama s velikim ponosom i radošću. Sve je za musical MAMMA MIA započelo na legendarnom i vječnom za musical londonskom West Endu u teatru Prince Edward na svečanoj premijeri i svjetskoj praizvedbi 6. Koliko je od tada vode Temzom prošlo! MAMMA MIA je prikazivana od tada pa do danas u više od četrdeset zemalja — ne smije se naravno zaobići nego istači i Broadway na Manhhattanu — a svakim danom broj zemalja se uvećava. Do danas je MAMMA MIA vidjelo više od 54 milijuna ljudi i nije onda ni čudo što je musical imao prestižnu brzinu prermijera, bržu nego i jedan musical u povijesti. U Njemačkoj je na primjer MAMMA MIA dugo igrana istodobno čak u tri grada:Essenu, Hamburgu i Suttgartu! Slično je bilo ili jest i u Rusiji i Kini. Na cijelome svijetu o svakom trenutku je najmanje šest izvedbi musicala MAMMA MIA! Zavodljiva i tako zavodljivo ispričana priča Catherine Johnson o mladoj koja pred vjenčanje želi otkriti koji joj je od tri muškarca otac uz glazbu ABBA-e naravno da nije mogla mimoići ni Gradsko kazalište Komedija na zagrebačkom Kaptolu. A i zašto bi? Komedija ima predugu tradiciju stvaranja tako posebno teškog,zahtjevnog žanra teatra — musical! Da ne bi u svoj repertoar uvrstila i MAMMA MIA i izvela ga vlastitim snagama kao što je imala uvijek snage i umijeća kreirati vlastiti domaći musical i izvesti ga vlastitim snagama. Uostalom MAMMA MIA ima sve odlike savršenoga musicala. Sjajan je kao komedija. Sjajan kao obiteljska vrijednost Kao prijateljska vrlina I kao klasični teatarski glazbeni show! A to sve ima i imala je i ima I imati će KOMEDIJA! Pa tako i sa MAMMA MIA! Ante Batinović Iz medija: Upišite se za mjesečni raspored i obavijesti o predstavama. Slažem se da koristite moju e-mail adresu za moje osobne potrebe kao preporuku i ponudu Vaših usluga. Odjava sa newslettera je moguća u bilo kojem trenutku, a upute za odjavu nalaze se u svakom newsletteru. Ivan Leo Lemo Rođen je u Splitu. Režirao je preko sedamdeset predstava u Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji. Neke od tih predstava su uspješno gostovale po domaćim i inozemnim festivalima te osvojile nagrade. Radio je od dječjih predstava, preko domaćih i stranih klasičnih i suvremenih autora do mjuzikla, opereta i opera u većini hrvatskih kazališta HNK Split, HNK Zagreb, HNK Osijek, HNK Ivan pl. Od dramskih predstava izdvajaju se Trainspotting, Marlene Dietrich, Kurve, Maskerata, Paraziti, Opasne veze, Tko se boji Virginije Woolf, Tramvaj zvani žudnja, Priče iz 1001 noći, Važno je zvati se Ernest, Leda, Hasanaginica, Ja koja imam nevinije ruke, San ljetne noći, Životinjska farma, Idealan muž itd. Radio je i kao redatelj u zabavnom programu Hrvatske radio televizije, a režirao je i brojne festivale, revije, komercijalne evente. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Vesna Režić Rođena je u Splitu 1974. Nakon mature u splitskoj jezičnoj gimnaziji, diplome iz scenografije na Accademia di Belle Arti u talijanskoj Macerati, pohađanja stage-a za filmsku i televizijsku scenografiju pri Udruzi scenografa ASCA u Rimu, dragocjene prakse u rekviziti opernog festivala na mačeratskom Sferisteriu te asistiranja scenografu Hansu Georgu Schaferu, 1998. Od tada biva angažirana kao scenografkinja u svim većim hrvatskim kazalištima te u Nacionalnoj Operi Bukurešt i Narodnom pozorištu Subotica. Surađuje s brojnim redateljima Paolo Magelli, Ivica Boban, Ivan Leo Lemo, Nenni Delmestre, Ozren Prohić, Dora Ruždjak Podolski, Krešimir Dolenčić, Dario Harjaček… i autorica je scenografija u preko 80 opernih, dramskih, baletnih i dječjih predstava. Dobitnica je nagrada Naj, naj, naj za dječju predstavu Vlado i Tanja 2001. Tri puta je nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta. Marko Marosiuk Rođen je u Subotici. Srednju školu za dizajn zavšava Novom Sadu. Na Akademiji Lepih Umetnosti u Beogradu diplomiro je na odsjeku za kostimografiju. Radio je kao asistent kostimografa u Narodnom pozorištu u Subotici na predstavama Demon iz Debarmale, Mala radnja horora, Čekaj do mraka, Banović Strahinja, Čudo u Poskokovoj Dragi, Sabrana Dela Gospoda Boga i Idealni muž. Predstavio je svoj rad kroz pet samostalnih modnih kolekcija A Sorta Fairy Tale, Part Of Your World, Tragic Kingdom, No More I Love Yous i Showgirl. Izlagao je na Belgrade Fashion Weeku, Budapest Fashion Weeku, kao i na nizozemskom Fashion Clash Maastricht. Radio je kao kostimograf u Narodnom pozorištu u Subotica na predstavama Osam žena, Iza kulisa, Vrla Nova 2016 i Bosonogi u parku. Leo Mujić, koreograf autor je zanimljivog suvremenog stila u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz,čime je postao autorski zanimljiv za mnoga svjetska baletna kazališta. U tokijskom Theatre No napravio je nezavisni baletni projekt s prvacima New National Theater, a za Tokio City Ballet koreografirao je balet Smrt i djevica. U Mađarskome narodnom kazalištu u Pečuhu balet Change back; u Nacionalnom baletu u Györu balet Glass house; u beogradskom Narodnom pozorištu balet u operi Moć sudbine; u novosadskom SNP-u balet Carmina burana Carla Orffa. U riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izveden autorski projekt nastao u suradnji s koreografkinjom Mašom Kolar Pour homme et famme. S Valentinom Turcu na Dubrovačkim ljetnim igrama postavio je autorski projekt Opasne veze u koprodukciji s mariborskim SNG-om i Festivalom Ljubljana. Suradnja s Valentinom Turcu rezultirala je i baletima Carmen Balet HNK Split , Romeo i Julija u Latvijskom nacionalnom baletu i u Francuskoj u teatru Metz Metropole. Miljenko Bengez, dizajner svjetla Kazališnim svjetlom počinje se baviti 1993. Kao majstor svjetla od 1995. Dizajnira svjetla je u brojnim opernim, dramsklim, baletnim i predstavama suvremenog plesa, te na brojnim koncertima i izložbama, a međunarodno iskustvo stječe na festivalima od SAD-a do Pakistana. Dobitnik je Nagrade marul na 14. Damir Klačar rođen je 1976 godine u Zagrebu. Stojana Stojanova a kasnije i kod prof. Ulogom Edwina u redatelja Ivana Lea Leme 2016. Josipa Lončar, Kontesa Stasi Rođena je u Zagrebu 1985. Pohađala je glazbenu školu Blagoja Berse, smjer solo pjevanje u klasi prof. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomira u klasi prof. Pohađala je seminare Gerharda i Annemarie Zeller, Eve Marton, Giorgia Surijana, Barbare Hill-Moore i Vitomira Marofa. Tijekom studija u Zagrebu osvojila je nekoliko prvih nagrada na županijskim i državnim natjecanjima. Koncertno je nastupila na brojnim festivalima i glazbenim manifestacijama. Bila je vanjska suradnica u zboru Hrvatske Radiotelevizije i članicom opernog zbora Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Ivana Čoh rođena je 1984. Njezini kazališni počeci usko su vezani upravo za Zagrebačko gradsko kazalište Komedija kada je bila asistentica redateljice Dore Ruždjak Podolski u predstavi Chicago. Nakon toga, asistirala je redateljima u radu na brojnim predstavama u različitim kazalištima: Aida, Ljepotica i zvijer i Frankenstein u Kazalištu Trešnja, Nemirne noge u Teatru EXIT i na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi San ljetne noći. Samostalno je režirala i dramatizirala predstave Snjeguljica i sedam patuljaka, Crvenkapica, Kraljević i prosjak, Mraz na božićnom zadatku i Grga Čvarak te u suradnji s Teatrom EXIT i Kazališnom družinom KUFER realizirala autorski projekt Grešnici. Za predstavu Crvenkapica dobila je i nagradu za najbolju režiju na 14. Na istom festivalu predstava Crvenkapica dobila je i nagrade za najbolju sporednu mušku i žensku ulogu te za najbolju scenografiju. Darko Domitrović rođen je 1964. Lisinski u klasi prof. Studij glasovira nastavlja na konzervatoriju P. Čajkovski u Moskvi u klasi prof. Mirvis u razdoblju od 1984. Redovni je član HDS-a i HDGU-a. Na pijanističkim natjecanjima u bivšoj državi 1978. Vjesnikovu nagradu za najbolju klavirsku pratnju osvojio je 1989. Nastupao je u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Japanu, Španjolskoj, Finskoj, Rusiji, Češkoj, Poljskoj, SAD-u Puerto Rico, N. Snimao je za programe hrvatskih i stranih radijskih i televizijskih postaja. Kontinuirano koncertira i snima kao pratitelj pjevača i violinista. Sklada djela za glasovir, solo-pjesme i pop glazbu. Miro Gavran rođen je 1961. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, gdje je radio kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD. Kao pisac debitirao je 1983. Gavran je hrvatski najizvođeniji kazališni pisac u zemlji i inozemstvu. Napisao je više od pedeset kazališnih tekstova i desetak romana, a djela su mu prevedena na 35 jezika. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije u zemlji i inozemstvu. Imao je više od 200 inozemnih kazališnih premijera diljem svijeta, a njegove predstave vidjelo je više od dva milijuna ljudi. Jedini je živući pisac u Europi komu je posvećen čitav jedan kazališni festival pod nazivom Gavranfest u Slovačkoj, Poljskoj i Češkoj, na kojima se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima. Dobitnik je Nagrade Central European Time za najboljega srednjoeuropskog pisca u Budimpešti 1999. Važnija kazališna djela: Ljubavi Georgea Washingtona, Sve o ženama, Hotel Babilon, Lutka, Kad umire glumac, Kreontova Antigona i druge. Ante Gelo, međunarodno priznati gitarist, skladatelj i aranžer, rođen je 1974. Diplomirao je jazz gitaru na Univerzitetu za glazbu i scenske umjetnosti u Grazu. Tijekom karijere nastupao je na brojnim koncertima i jazz festivalima u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Italiji, Južnoj Americi i mnogim drugim zemljama. Sklada i za brojne orkestre kao što su Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebački solisti, Big Band HRT i dr. Dobitnik je više Porina za najbolji aranžman, kompoziciju, produkciju i dr. Djeluje i kao jazz pedagog na raznim jazz radionicama Hrvatske glazbene mladeži i drugih organizacija. Bojan Valentić plesom se počeo baviti u 21. Kao stalni član Kazališta Komedija od 2000. Tri godine kasnije kao asistent koreografa samostalno postavlja koreografski dio mjuzikla Chicago u Sankt Petersburgu u Rusiji. U svojstvu dance captaina balet majstora 2015. Stefano Katunar rođen je 1984. Završio je poslijediplomski studij kiparstva u Ljubljani i Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Autor je mnogih kazališnih scenografija u zemlji i inozemstvu. Najdraže predstave u kojima je radio scenografiju jesu Crvenkapica u režiji Ivane Čoh u Kazalištu Trešnja za koju je dobio i nagradu za najbolju scenografiju na 14. Zaljubljenik je u kazališnu stvarnost i ono što kazalište kao prijatelj čini. Iva Šimunović rođena je u Ivanić-Gradu 1985. Diplomirala je na MA studiju kostimografije pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Bavi se dizajniranjem odjeće za modne revije eksperimentalnog karaktera. Bila je dijelom mladoga kostimografskog tima na projektima Akademije dramskih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Kasnije sama surađuje s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu na brojnim klasama kao samostalna kostimografkinja i na studentskim ispitima iz glume, od kojih su neki bili u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Radila je kao kostimografkinja na nekoliko kratkometražnih filmova, video-spotova i dr. U slobodno vrijeme bavi se make-upom za film, kazalište i modnu fotografiju. Do danas je ostvarila deset samostalnih kazališnih kostimografija. Elvira Ulip nakon završenog studija dizajna u Zagrebu počinje surađivati s poznatim i afirmiranim hrvatskim kostimografima kao što su Ika Škomrlj, Ljubica Wagner, Zlatko Bourek i Dijana Kosec-Bourek. U tim suradnjama stječe znanje i kreativno iskustvo stvarajući kostime za mnoge kazališne predstave i filmove. Stalno je zaposlena u Zagrebačkome gradskom kazalištu Komedija gdje je ostvarila samostalne kostimografije u predstavama Kaos u kulisama, Kako se uzme, Priča s južne strane, Boccaccio, Tko pjeva zlo ne misli, Nosonja, Bajadera, Kajkavski rekvijem, Brel, Jalta, Jalta, Posljednja večera u pogrebnom poduzeću, Bljesak zlatnog zuba te niz kostimografskih suradnji kao sukostimograf. Autorica je kostimografije za filmove Četverored i Duga mračna noć, a surađivala je kao kostimografkinja i u filmovima Sofijin izbor, Glembajevi i Kamenita vrata. Dobitnica je Nagrade hrvatskoga glumišta za najbolju kazališnu kostimografiju 2005. Aleksandar Saša Mondecar rođen je 1953. U 38 godina profesionalnog bavljenja kazališnom rasvjetom surađivao je s gotovo svim redateljima, scenografima, koreografima i kostimografima u zemlji te mnogima u inozemstvu i stekao neprocjenjivo iskustvo. S Glumačkom družinom HISTRION surađivao je dvadeset godina na svim projektima. Radio je u gotovo svim kazalištima i kulturnim centrima u zemlji i mnogim kazalištima u inozemstvu te surađivao s mnogim umjetničkim grupama i festivalima. Školovao se i u Velikoj Britaniji, na akademiji LIPA — The Liverpool Institute for Performing Arts. Tijekom karijere održao je mnogo seminara o kazališnoj rasvjeti na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada od kojih svakako važno mjesto ima posebna nagrada Varaždinskih baroknih večeri za podizanje razine promišljanja scenske rasvjete na razinu dramaturgije vizualnog scenskog izričaja. Na Naj, naj, naj festivalu 2007. Napisao je i prvu knjigu o kazališnoj rasvjeti u Hrvatskoj Uvod u kazališnu rasvjetu, objavljenu 2000. Oblikovao je rasvjetu za više od 900 predstava — projekata. Za svoje profesionalno djelovanje dobio je brojna priznanja velikana kazališne kritike Foretić, Brečić, Kudrijavcev. Osobno je pokrenuo proces priznavanja profesije i autorstva oblikovanja svjetla kao umjetničkog suradništva u autorskom timu, što je i formalno potvrdilo Ministarstvo kulture 1999. Stalni je suradnik British Teatre te Midsummer scene na projektima izvornoga Shakespeare Theatre.
Last updated
